субота, 9. јануар 2016.

Bec posle 2 godine

Prošlo je gotovo 2 godine kako sam se doselio u Beč. U međuvremenu je ovaj blog posetilo 20.000 čitalaca iz svih krajeva sveta i jako me je obradovalo što ljudi pronalaze moje članke korisnim i što se mnogi pronalaze u njima. 

Neki od čitalaca su me nedavno kontaktirali sa pitanjem da li smo se pokajali što smo se preselili iz Beograda u Austriju 2014 godine. Ta pitanja su mi i dala ideju da podvučem crtu i napišem par reči kako ovo čitavo iskustvo izgleda iz moje trenutne perspektive. Moram priznati da sam deo inspiracije za ovaj blog našao i u nedavnim posetama Srbiji i BiH, tokom božićnih i novogodišnjih praznika.

Napisaću ovaj blog u vidu intervjua sa samim sobom postavljajući sebi pitanja na koja želim da podelim odgovore sa svima vama koji budete ovo čitali. Pa da počnemo.... 

Pitanje: Da li sam se pokajao što sam napustio život koji sam imao u Beogradu i počeo novi život iz počekta u Beču? 
Odgovor: Pokajao sam se jedino što ovo nisam uradio mnogo ranije. Trenutno ne postoji ni jedna stvar  zbog koje bih se odlučio da se ponovo vratim da živim i radim u Srbiji.  

Pitanje: Da li su prethodne 2 godine bile stresne i pune odricanja?
Odgovor: 2014 godina (godina preseljenja) mi je bila ubedljivo najlepša godina života. To je zajedničko iskustvo i mišljenje  i moje supruge. Sve je bilo novo, drugačije, uzbudljivo i lepo. Jako je interesantno sa koliko smo lakoće prevazišli sve izazove koje smo imali u prethodne 2 godine. U najlepša iskustva ubrajam ona koja se tiču dece jer su nam ona i najvažnija (pre svega iskustva sa školom i vrtićem gde nismo imali skoro nikakvih problema sa integracijom). Upoznali smo mnogo divnih ljudi, jednu divnu kulturu i društvo koje održava i razvija sve one vrednosti koje su kod nas postojale pre par decenija. Istražili smo neke od bajkovitih krajolika na obroncima Alpa.

Pitanje: Da li me muči nostalgija?
Odgovor: Velika prednost Beca i Austrije jeste što je blizu. Produženi vikend od 3 dana je sasvim dovoljan za posetu porodici. Četiri dana su dovoljna da se vidite i sa prijateljima. Zahvaljujući dobrom rasporedu državnih praznika i školskih rapusta uvek smo bili u prilici da posetimo familiju jednom u mesec i po ili dva meseca. Put do Beograda traje 6.5 sati. Put do BiH je nešto duži, ali je podnošljiv. Dakle nostalgije nije bilo, osim jedanput, kada smo napravili veću pauzu, jer smo odlučili da iskoristimo produžene vikende za obilazak drugih evropskih zemalja. Moj definitivni zaključak je da je našim ljudima mnogo lakše da prevaziđu nostalgična osećanja kada odu u neku Evropsku zemlju, jer je sve mnogo bliže u poređenju sa Kanadom, Amerikom ili Australijom. A i troškovi putovanja su neporedivo niži.

Pitanje: Da li bih mogao da navedem 5 stvari u kojima se Austrija i Srbija/BiH najviše razlikuju?
Odgovor: 
  1. Obrazovanje. Kao roditelj deteta koje je pohađalo školu u oba sistema moram da konstatujem sa ogromnim žaljenjem da će veliki deo budućih generacija Srbije i dalje biti izgubljen u pogledu moralnih vrednosti koje nastavnici i dalje ne uspevaju da ugrade u decu. Svako znanje koje naša deca steknu u školi gubi svaki smisao ako su im idoli kriminalci koji se ne skidaju za televizije, ako su okruženi nasiljem i ako se izreka "On se dobro snašao" propagira u školi i porodici. Da ne govorim o katastrofalim posledicama kupljenih diploma i doktoratima koji se olako dele ljudima na uticajnim mestima. Isti ti "Doktori" će sutra da uče neku drugu decu, što je zaista, zaista tužno. 
  2. Briga za decu. Uvek se iznova fasciniram kada vidim sa koliko pažnje Austijanci slušaju svoju decu dok im ona nešto govore. Čini mi se da ti ljudi imaju bezgranično strpljenje. Čak i kada se deca potpuno izblatnjave u parku, ili se sami popnu na najvišu prečku sprave na igralištu, roditelji će to sa odobravanjem gledati kao jedno novo iskustvo za dete bez sekunde frustracije i užasa. Nije ni čudo sto su deca u Austriji izrastu u potpuno smirene i stabilne osobe. Naravno da ce onda i ta deca vaspitati svoju decu na isti način.
  3. Briga za životnu sredinu. Jako me frustrira kada vidim koliko malo ljudi i što je još žalosnije dece vode računa o čistoći grada u kojem žive. Takođe mi nije jasno zašto su neki delovi Novog Beograda i dalje sličniji deponijama nego zelenim površinama. Ovo je definitivno stvar naše kulture, a ne naših primanja. Veliki minus za sve moje sunarodnike, ali i za Javno zelenilo i supermarkete koji se svesrdno trude da zagade i ovo malo prirode što nam je ostalo milionima kesa koje proizvedu svake godine. Vratite se cekerima. Naučite decu da podignu i bace u kantu papir koji nađu ispred zgrade ili na igralištu. Postavite reciklažne kontejnere - oni ne samo da doprinose čistijoj životnoj sredini već i vaspitavaju društvo da vodi računa o okolini koja se proteže izvan granice sopstvenog stana.
  4. Uživanje u malim stvarima i kultura (života). Iznova me oduševljava predanost grada da ukrasi grad za Božić, da otvori novo izletište ili igralište za decu, da organizuje i rasproda ulaznice za novogodišnju operu i koncert klasične muzike u Avgustu. Da ne govorim o brizi za zdravlje stanovništva. Nije ni čudo što je prosek života u Austriji 82.5 godina.
  5. Korupcija i administracija. Može li gore nego što je kod nas? Čini mi se da je Srbija ovde u prednosti u odnosu na BiH gde je komplikovana administracija izgubila svaki smisao za realnost i podseća na neki komičan roman. Jednostavnost administracije u Beču mi je i danas izvor neprekidnog oduševljenja, iako je Austrija po pitanju e-uprave iza mnogih drugih zemalja. O korupciji zaista ne bih previše trošio reči. Korupcija je jedna od rak rana našeg društva. Nisu kod nas korumpirani samo političari i biznismeni. Celi narod je upao u spiralu korupcije koja je postala sastavni deo naše svakodnevnice poput neke tropske bolesti koju pokupite na odmoru i nikada se ne izlečite od nje. Uzmite primer ukorenjenog stava da se ginekolog mora častiti posle rodjenja deteta. Čovek koji to ne bi uradio bi momentalno doživeo neodobravanje okoline, iako je ovo klasičan primer podstrekavanja korupcije.
Pitanje: Da li se u međuvremenu primećuje neki napredak u Srbiji/BiH u odnosu na period kada sam otišao?
Odgovor: Na Balkanu je vreme stalo. U svari neke stvari su još gore nego što su bile pre 2 godine. U BiH je stanje sve približnije onom iz 1991. Narod je sve siromašniji, privrede gotovo da i nema. Televizija emituje iste otrovno-zapaljive emisije u kojima sve strane optužuju jedna drugu za sve nedaće ovog sveta. Političari ne spominju što je manje od 10% stanovništva visokoobrazovano. Jedno nedostaje predratni rok and roll i Nadrealisti. U obe zemlje televizija i novine truju narod realitijima, polugolim i u poslednje vreme golim pevačicama, narko dilerima koji su postali sastavni deo naslovnih strana i udarnih termina. Dnevnik i sve emisije (čak i zabavne) su toliko pune negativnog naboja i frustracije da sam ostao potpuno zapanjen. Šta se ovde zaboga desilo, čini mi se da je sve bilo malo normalnije pre? Neko mi je skoro rekao da je ovo posledica činjenice da televizija i novine kao mediji odumiru i stoga je jedini način da produže svoj životni vek šokiranje naroda.


Pitanje: Šta bih uradio drugačije?
Odgovor:  Kupio bih dizel automobil :) Benzinac nije najbolji izbor kada godišnje prelazite 30.000 km. Pokušao bih da pregovaram sa poslodavcem da mi izda RWR radnu dozvolu umesto EU Blue. EU Blue vas vezuje za istog poslodavca 2 godine što nekada može biti pomalo frustrirajuće.

Pitanje: Gde se vidite u naredne 2 godine?
Odgovor: U Beču u 18 distriktu i dalje, ali u svom sopstvenom stanu. Deca pohađaju školu i sve bolje pričaju nemački. Krenuli su u školu plivanja. Supruga i ja imamo položen B1 nemačkog. Obišli smo mnogo lepih izletišta u Austriji. 

Pitanje: Imate li neki savet za posetioce bloga?
Odgovor: Život je kratak i nemojte da vam prođe u učmalosti, Vidite i doživite nešto novo. Nemojte se bojati nepoznatog. Nemojte se bojati da izvučete korenje iz zemlje i da krenete u avanturu preseljenja u drugu zemlju. Verovali ili ne, to je relativno normalan način života u EU. Deca će vam naučiti jezik, upoznaćete neku drugu kulturu, napredovaćete profesionalno, obićete nova mesta i gradove. Ako ste bili dobar radnik, vaš stari poslovadac će vam verovatno reći da će vas posao čekati ako se nekada odlučite da se vratite. I ne brinite mnogo, razmišljajte samo jedan korak u napred. Zemlje u koje dolazite su primile milione ljudi poput vas i imaju čitav sistem kako da vas integrišu da se osećate kako kod kuće.

33 коментара:

  1. POSTOVANI BOJANE,
    U RACUNICI SMO DA SE PRESELIMO U BEC (4CLANA PORODICA) I ZNACILO BI MI UKOLIKO BISTE MOGLI DA DATE PREGLED TROSKOVA ZA 2016.KAO STO STE UCINILI 13.JUNA 2014.GOD. I DA LI BI NETO ZARADA OD 2000-2300 EUR BILA DOVOLJNA ZA 2 ODRASLE OSOBE I DECU OD 3 I 5GOD. (TO BIO JEDINI PRIHOD).
    HVALA PUNO I VELIKI POZDRAV

    ОдговориИзбриши
  2. Postovana Danijela, troskovi su identicni. Plata od 2000-2300 EUR je dovoljna za osnovne potrebe. Racunajte na jako skroman zivot gde svaki vanredan rashod znaci da cete se naci u problemu.

    ОдговориИзбриши
  3. U onom pregledu od pre 2 dve godine mi se cini da su troskovi stanovanja previsoki tj za 1000-1300 eur se iznajmljuje lux stan. Mislim da tu moze da se malo vise ustedi. Po mojoj racunici moze se naci OK stan 50-60 kvadrata, za pocetak za 800-1000 eur sa troskovima. Takodje, ako imate nekog poznanika u Becu, nije prevelik problem da se nadje stan bez angazovanja agencije.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Po nekoj nasoj racunici, koju vodimo iz Srbije, a veoma konkretno i detaljno raspitujuci se, mislim da je za cetvoroclanu porodicu 2.300 eur sasvim dovoljno da se normalno zivi. Tj da jednom mesecno sebi priustite neki izlet, da jednom mesecno dodjete u Srbiju, da kuvate kod kuce tj da ne izlazite po restoranima i da se oblacite normalno (bez D&G i sl stvari iz najnovije kolekcije)

      Избриши
  4. Postovani Bojane,imenjace,pitao bih te sledece:razmisljam o prelasku u bec a zanima me posao u oblasti zavarivanja dali se moze naci i kako,i sta je sve potebno i za posao i za prelazak vidim da si sve lepo napisao i objasnio pa ako moze koji savet hvala unapred

    ОдговориИзбриши
  5. Zdravo Bojane,

    Pisao si u tekstu iznad da je ono sto bi promenio da se moze, to, da bi izdejstvovao RWR kartu umesto Blue Card.

    Interesuje me ako znas da mi pojasnis razliku izmedju Blue Card i RWR karte?

    Znam da je za Blue card potrebna minimalna odgovarajuca bruto godisnja plata, kao i to da je zanimanje deficitarno.
    A zanima me da li to isto vazi i za RWR, jer po brosuri koju sam video na zvanicnom sajtu, za posebno visoko kvalifikovana lica (Strana 8.):

    https://www.wko.at/Content.Node/Migration/RWR-Card_Arbeitnehmer_SERBIAN.pdf


    Kopiram deo teksta: "Ako u roku od ovih 6 meseci
    dobijete ponudu za radno mesto u skladu sa Vašom kvalifikacijom, onda će Vam bez daljih
    provera sa tržišta rada (bez postupka za rezervnu radnu snagu) biti dodeljena „Rot-Weiß-Rot
    – Karte“"

    potrebno je prvenstveno sakupiti minimum 70 bodova, a onda zatim dovoljno je samo da se ima potpisan ugovor sa poslodavcem i zatim ambasada odobrava RWR kartu bez tih nekih dodatnih uslova kao sto su: visina plate, ispitivanje da li je bas to zanimanje deficitarno?
    U brosuri se nigde ne spominje da je visina plate (kao sto je to u slucaju Blue Card) presudan faktor za izdavanje iste.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Postovani, za RWR nema ogranicenja u visini plate kao sto je to slucaj sa EU Blue. EU Blue karta je povoljnija za poslodavca jer se obnavlja posle 2 godine (za razliku od prve RWR koja se mora obnoviti posle 12 meseci) sto smanjuje troskove + vezuje zaposlenog za firmu 2 godine. Kod RWR, slobodan pristup trzistu rada se dobije posle 12 meseci, kada se RWR menja i postaje RWR+.

      Избриши
  6. Hvala na odgovoru Bojane.

    Ako moze jos mala pomoc/savet.

    Recimo, nemacki znam na A2 nivou. Tu mora da se ima neki priznat sertifikat kao sto je Goethe, prilikom skupljanja bodova?

    Zavrsio sam 5-godisnji Saobracajni fakultet, master, na Fakultetu tehnickih nauka u NS.
    U koju grupu bi on spadao po pitanju bodovanja(30 ili 20 bodova za to zvanje)?

    I da rezimiram, znaci, ako skupim min 70 bodova i dogovorim sa nekim poslodavcem (u struci) da me primi, potpisemo ugovor i to su jedini uslovi da ambasada meni odobri RWR kartu?
    To se odobrava skoro po automatizmu, ili i tu mogu da postoje neke subjektivne procene sluzbenika dali zele i ne zele da odobre RW kartu?

    ОдговориИзбриши
  7. Postovani Zeljko, sa visokom strucnom spremom vam znanje nemackog nije neophodno za dobijanje prve vize. Sto se bodova tice, iskreno ne bih znao da vam kazem nista odredjeno. Najvaznije je da nadjete firmu koja je spremna da vam sponzorise proceduru sredjivanja radne i boravisne dozvole, a svu ostalu administraciju rade austrijske agencije koje su specijalizovane za ovu vrstu usluge (agenciju angazuje HR kompanije).

    ОдговориИзбриши
  8. Dragi Bojane, izvinite ako uznemiravam, ali imam samo jedno pitanje.Planiram uskoro sa porodicom da se preselim u Bec.Imam decu (8 i 12 god),i imaju privatne casove nemackg jezika par meseci.Bojim se kako ce se snaci u skoli bas zbog jezika...da li je istina da su nastavnici u pocetku tolerantniji prema takvoj decici?

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Postovanja Senja, po zakonu, dete koje pocne u Austriji skolovanje bez znanja nemackoj jezika ne moze da bude ocenjivano prvih 12 do 18 meseci. Nastavnih ima pravo da odluci o duzini ovog perioda. Nasa iskustva po pitanju su pozitivna. Na primer, kada je moja kcerka krenula u skolu, uciteljica je jako puno vodila racuna o tome da li je razumela sve sto je receno. Mi smo bili zadivljeni pristupm ucitelja ali i ucenika.

      Избриши
    2. Bojane hvala puno na informacijama, puno mi znace.Mogu li vas pitati samo kako se zove skola u koju ide vasa cerkica i da li je gimnazija u koju se ide nakon cetvrtog razreda u istoj toj skoli ili je to potpuno odvojeno?

      Избриши
    3. Postovanja Senja, osnovna skola traje od 1 do 4 razreda (Volksschule). Srednja skola pocinje od 5. razreda kada deca kompletno menjaju skolu (srednja skola je potpuno odvojena).

      Избриши
  9. Postovani Bojane,
    Vidim da ste radi da pomognete nasim ljudima u vidu savetu za zivot u inostranatvu, sto je zaista pohvalno. Mi malo unapred razmisljamo da klinca (sada je prvi razred) upisemo u srednju skolu van nase zemlje, a da opet bude blizu nas. Da li je po vama Bec dobar izbor za zivot jednog buduceg srednjoskolca (razmisljamo i o gimnaziji u Budimpesti) i da li je otvorena srpska gimnazija u Becu, posto nigde na netu ne mogu da nadjem info o tome, iako ima nekih natpisa da je otvorena srpska skola u Becu.
    Hvala unapred na vremenu i savetima,
    Ivan Ivanovic

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Postovani Ivane, rekao bih da je Bec dobar izbor za skolovanje. Prvo, Austrija je jedna od retkih zemalja u kojoj je obrazovanje gotovo besplatno. Drugo, moja iskustva sa kvalitetom skolovanja su pozitivna, mada treba biti oprezan u izboru skole jer nisu sve iste. Na kraju, ne zaboravite da su mnogi nasi uceni ljudi poput Vuka, Dositeja, Andrica i sl proveli jako puno vremena u Becu.

      Избриши
    2. Postovani Bojane,
      Zahvaljujem se na izuzetnom i konkretnom odgovoru. Fantasticno je da ste vi prakticno neka vrsta neformalnog "kulturnog atasea" umesto nasih sluzbenih lica i da to radite volonterski:). Veliko je zadovoljstvo videti da je neko spreman da posveti svoje vreme i daje konkretne savete za ovako vazne teme. Molio bih vas za jos jednu informaciju. Posto moja porodica ima veoma slicne stavove poput onih koji ste opisali na svom blogu, zasto ste se odlucili da krenete van nase zemlje, mozda bi mogli da nas posavetujete da li se odlucimo za konacno preseljenje u Bec, i koji je najbolji nacin da to uradimo jer smo supruga i ja oboje samostalni preduzetnici. Imamo malu porodicnu marketing agenciju i studio za dizajn u Novom Sadu, vise od 15 godina iskustva u struci (oboje smo oko 40 godine zivota), solidne reference i veliki broj realizovanih (EU) projekata. Mogu vam poslati linkove nasih sajtova ako zelite, bez obaveze i zelje da vas previse opterecujem. Namera nam je da plasiramo svoje usluge van nase zemlje (sto delimicno vec radimo godinama unazad) i da ostvarimo saradnju sa kvalitetnim ino klijentima. S tim u vezi ne znamo da li je bolje da to pokusavamo iz nase zemlje, sa postojecom infrastrukturom, ili da se definitivno izmestimo negde drugo (npr. u Bec) i to da spojimo sa idejom da se deca skoluju van naseg obrazovnog sistema? Naravno da ni prvo i pogotovo ni drugo resenje nije lako. Interesuje me vase cenjeno misljenje jer ste ocigledno prosli ceo proces sa svojom porodicom, kao i da li po vama (ukoliko imate takve info) mogu relativno lako da se pronadju poslovi (ili poslovni partneri) za akademskog grafickog dizajnera i marketing menadzera u Becu i da li mozete preporuciti neki link za poslove u gradu Becu? Vazna je da napomenem da mi ne govorimo nemacki jezik (ucio sam ga bezuspesno u vise navrata:), i da vladamo vrlo dobro engleskim i specificno madjarskim jezikom. Jos jednom se unapred zahvaljujem na vasem vremenu i savetima.
      Svako dobro,
      Ivan

      Избриши
    3. Postovani Ivane,

      pokusajte da pronadjete nesto sto vam odgovara na http://www.jobsinvienna.com/ . To je web sajt koji je specijalizovan za poslove u Becu za koje nije potreban nemacki.

      Избриши
  10. Postovani Bojane,dali bi sa hrvatskim pasosem bilo lakse naci posao u becu? I dali se moze naci posao u oblasti zavarivanja,hvala unapred!!

    ОдговориИзбриши
  11. Postovani Bojane,dali bi sa hrvatskim pasosem bilo lakse naci posao u becu? I dali se moze naci posao u oblasti zavarivanja,hvala unapred!!

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Poštovani, s obzirom da je HR članica EU, procedura zapošljavanja bi trebala biti znatno jednostavnija. Sto se konkretnog pitanja oko zavarivanja tiče, ne bih mogao da vam dam nikakav konkretan odgovor pošto nemam iskustva sa tom branšom.

      Избриши
  12. Bojane, evo uskoro će biti 3 godine otkako sam u Beču. Najvise mi nedostaje društvo. Ovde nažalost još nisam uspela da pronađem primerno društvo, obrazovane ljude sa dobrim ukusom za muziku. :) Jesi li ti uspeo da ih upoznaš? Ako da, gde?

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Poštovana, u nasem slucaju je jedan broj ljudi koje smo znali iz Beograda takodje prešao u Beč, tako da smo nastavili da se družimo, ali i steknemo neka nova poznanstva preko njih. Nazalost, jako je malo slobodnog vremena za druženje tako da se ne vidjamo cesto koliko bi hteli.

      Избриши
  13. Postovani Bojane, citala sam na fb oglasi Bec da postoje pansioni za zene po ceni od 200eur mesecno gde se moze dobiti Meldezettel. Znate li nesto o tome, adresa, br tel. Mislim da mi je to najjeftinija varijanta posto dolazim za pocetak sama bez porodice, dok ne nadjem posao. Hvala unapred

    ОдговориИзбриши
  14. Postovani Bojane, citala sam na fb oglasi Bec da postoje pansioni za zene po ceni od 200eur mesecno gde se moze dobiti Meldezettel. Znate li nesto o tome, adresa, br tel. Mislim da mi je to najjeftinija varijanta posto dolazim za pocetak sama bez porodice, dok ne nadjem posao. Hvala unapred

    ОдговориИзбриши
  15. Poštovani Bojane,
    Zahvaljujem na svim informacijama koje ste dali u svom blogu. Informacije i odgovori na pitanja su baš detaljni i što je još bitnije pisana da se pomogne nekom ko planira u Beč ili je već tamo.
    Znao sam dosta stvari koje ste opisali ali sad ih znam jos detaljnije.

    Moja situacija je sledeća.
    Žena mi ima Slovenačko državljanstvo kao i đeca (troje), a ja Crnogorsko.
    Znam da ona ima pravo da se zaposli na osnovu EU i da ima prava kao Austrijanac. Za đecu nijesam siguran koja prava imaju kao Eu. Ja bih moram da čekam da kada se žena zaposli, da ona traži spajanje porodice da bih ja mogao da se prijavim na Biro.

    Njemački učimo ali za sada samo preko aplikacija.
    Engleski dosta dobro baratamo.

    Obrazovanje
    -žena ima još nekoliko ispita da završi ekonomski fakultet ali nemamo vremena
    - ja sam završio etf-IT i radim u informatičku firmu 13 godina.Moj primarni posao je vezana za mrežni dio, ali radim i sa drugim dijelovima osim programiranja.

    Situacija mog života u CG je dosta solidna, ne baš kao Vaša u SR:), al dobra.

    Razlog prelaska u Beč je iz istih razloga kao kod Vas.
    U Beč sam bio dva puta i super mi je.

    Poslije ovog opširnog opisa interesuje me
    -da li je za građane EU teško naći posao bez njemačkog kao i za mene
    -na koji način ste Vi našli posao jer Vam posao nije zahtjevao njemački
    - kada ste razgovarali sa inspektorom u školi na koji jezik se sporazumjevate
    - pomenuli ste da je učiteljica baš interesuje za vašu ćerku kako napreduje
    Da li je komunikacija sa učiteljicom non stop na njemački

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Postovani Mil Boj, sto se posla tice, nema nekih pravila. Neko nadje brze, neko sporije. Nazalost poznajem dosta IT strucnjaka sa odlicnim referencama koji su posao trazili i po godinu dana. Austrija (za razliku od Nemacke) ima nesto visu stopu nezaposlenosti koja se krece oko 8%. Kada sam ja dosao 2014 godine, stopa nezaposlenosti je bila oko 4.5% i bilo je mnogo lakse naci posao. Generalno pravilo je da ukoliko kompanija ima podruznice u drugim zemljama, moguce je dobiti posao samo sa znanjem engleskog. Ukoliko kompanija iskljucivo radi na austrijskom trzistu, znanje nemackog je obavezno. Ovde se podrazumeva tecan nemacki. Razlog je jednostavan - austrijanci ne vole da pricaju na engleskom sa kolegama a dosta ih (pogotovo starijih) uopste ne prica strani jezik :). Budite svesni da se i u prvom slucaju od vas ocekuje da nemacki naucite sto pre i bicete stalno pod pritiskom da sa kolegama pocnete da pricate na nemackom.

      Ja sam posao nasao preko interneta. Buduci da sam radio u italijanskoj banci koja je prisutna u CEE regionu, znanje nemackog nije bilo potrebno.

      Sto se skole tice, velika vecina nastavnog kadra prica engleski osim ako nemate srece i upisete dete kod uciteljice koja prica francuski (koji je drugi strani jezik po zastupljenosti). No sanse za tako nesto nisu preterano visoke.

      Избриши
  16. Zdravo Bojane, imam eu pasos, pa bi se preselio u Bec, radio bi bilo sta, posao ne biram u pocetku.Nemacki ne znam, ali planiram da upisem neki kurs.Problem je sto malo ljudi znam u Becu, a i one koje znam sumnjam da bi mi pomogli.Da li da krenem u Bec, onako sam ili mi je ipak potreban neko da mi pomogne u pocetku?

    ОдговориИзбриши
  17. Zdravo Bojane, imam eu pasos, pa bi se preselio u Bec, radio bi bilo sta, posao ne biram u pocetku.Nemacki ne znam, ali planiram da upisem neki kurs.Problem je sto malo ljudi znam u Becu, a i one koje znam sumnjam da bi mi pomogli.Da li da krenem u Bec, onako sam ili mi je ipak potreban neko da mi pomogne u pocetku?

    ОдговориИзбриши
  18. Dragi Bojane vec dugo citam vase blogove sa velikom paznjom.Ja nikako da se odlucim da krenem napred.Imam dva deteta pa valjda zbog njih tako dugo mislim....Jedva sam supruga nagovorila da u Srbiji je kraj i da decu treba odvesti odavde.Svi beze.Postavila bih vam nekoliko pitanja i bila vam unapred zahvalna na odgovorima.Na koji nacin bismo mogli da odemo za Bec.Kako da nadjemo posao i najbitnije kako decu upisati u skolu.Jos nesto ako bih unela vecu sumu novca u Austriju dali bi mi to pomoglo oko papira.Imam neke nekretnine koje bih prodala..Jos nesto majka mi je u Becu.I naravno vi cete reci pa neka vam ona nadje posao ali nije jednpstavno jer ona se stalno nesto plasi kako cemo kako ce deca.I da ne pricam dalje o njoj jer vec sam se iznervirala.Recire mi samo dali kaka ste otisli vec ste imali nadjen posao ili ste ga sami tamo trazili.I dali samo kad prijavim boravak tj.iznajmim za pocetak stan mogu decu da upisem u skolu...Hvala

    ОдговориИзбриши